Ova knjiga govori o izumiteljima, strojevima i tehnologijama za koje se tvrdi da najavljuju novu energetsku revoluciju: revoluciju koja će – ako do nje dođe – ponuditi rješenja za najveće klimatske promjene s kojima s ovaj planet suočio od posljednjeg ledenog doba. Jer, sada znamo, bolje no ikad, da su čiste i jeftine tehnologije proizvodnje energije, one koje ne zagađuju okoliš, jedini mogući način da zaustavimo stradavanje Zemlje od ekstremnih vremenskih kolebanja koja već ugrožavaju živote i sredstva za život milijuna ljudi, i koja bi u budućnosti sasvim lako mogla pogoditi milijarde.

 

Uvodna riječ Sir Arthur C. Clarkea

U ožujku 1989. godine dva poštovana kemičara, doktori znanosti Pons i Fleischmann, izjavila su da su u svom skromnom privatnom laboratoriju uspjeli proizvesti nuklearnu fuziju. Razumije se, njihova je izjava izazvala svjetsku senzaciju, međutim brojni pokušaji ponavljanja njihovog eksperimenta završili su neuspjehom. Pons i Fleischmann bili su ismijani, i to je bilo posljednje što se o njima čulo. No, sredinom devedesetih nastao je underground pokret znanstvenika koji su smatrali da tvrdnje Ponsa i Fleischmanna zahtijevaju ozbiljniju provjeru, te su započeli vlastite eksperimente – često usprkos svojim poslodavcima. Dosada je održano nekoliko međunarodnih konferencija o takozvanoj »hladnoj fuziji« koje su skeptici ismijali kao kongregacije zabludjelih sljedbenika koji štuju krivu religiju. Da bi se stvari dodatno zakomplicirale, postoji nekoliko izvještaja o suvišku (»over- unity«) energije koji očito nema nikakve veze s nuklearnim reakcijama. U nekim se izvještajima govori o sustavima magneta koji su sumnjivo slični »perpetuumu mobile« koji je bio opsesija generacijama izumitelja. Još uvjerljiviji su strojevi – nekoliko ih je sada u komercijalnoj proizvodnji – koji ovise o tekućinama u ekstremnim uvjetima, gdje je poznato da pojava mikrokavitacije može proizvesti mjehuriće s temperaturom od milijun stupnjeva. Što god bila konačna presuda o cijeloj aferi – a usprkos svima koji tvrde suprotno, porota još uvijek vijeća – to je sasvim sigurno najveći znanstveni skandal u povijesti.

 The Search for Free Energy ("Potraga za slobodnom energijom" - naslov prvog izdanja ove knjige – op. prev.) Keitha Tutta dojmljiv je – i često izuzetno zabavan – opis potrage koja traje već najmanje stoljeće i uključuje desetke bizarnih likova. Čak je otkrio lijepe primjerke vrste koja je (nasreću) mnogo rjeđa u stvarnosti nego u mašti – prave lude znanstvenike. Vjerujem da nijedan nepristran čitatelj neće odložiti ovu knjigu bez osjećaja da se na rubnim područjima fizike događa nešto neobično. Potpuno ista stvar dogodila se i prije svega sto godina, kada je otkriven nov i sasvim neočekivan izvor energije. Od Becquerelove zatamnjene fotografske ploče 1896. godine do nuklearne energije trebalo je manje od pedeset godina. Sada je hitno potrebna još jedna revolucija; nadajmo se da će ona biti još brža.

 Godine 1973., kada je OPEC započeo s ogromnim poskupljenjima cijena nafte, pretkazao sam: "Prošlo je doba jeftine energije, a doba besplatne energije još je uvijek pedeset godina ispred nas." Sada kada cijene nafte ponovno rastu, nadam se da će se to pokazati tek malim pretjerivanjem.
- Sir Arthur C. Clarke , Colombo, Šri Lanka, 23. rujna 2000.