Knjiga Zidovi od magle predstavlja neku vrstu hrvatske inačice Života poslije života, slavne knjige Raymonda Mooodyija koja tematizira fenomen „tik do smrti“ ili povratka iz onostranog. Istovremeno, Zidovi od magle svojim autentičnim sadržajem popunjavaju prazninu izdanja takve vrste kod nas ali i u svijetu.
Dražen Jerabek je, naime, tri godine svakodnevno komunicirao s umirućom ili teško bolesnom djecom od 10 do 14 godina na odjelima onkologije dviju zagrebačkih bolnica kojima se u knjizi ne navode imena jer dnevnički zapisi koje je Dražen vodio dijelom dotiču, osvrću se i kritiziraju postojeći bolnički sistem, ali i ukupnu društvenu klimu koja je od smrti i procesa umiranja stvorila tabu temu. No najveći dio knjige ipak nije kritika, već brižno i s ljubavlju sakupljene poruke s onu stranu zidova od magle.

Zidovi od magle sadrže i opsežan prikaz hrvatskih iskustava „tik do smrti“, otvara raspravu o etičnosti prakse transplantacije organa, te se bavi posljedicama predrasuda i nesporazuma koji se u hrvatskom društvu javljaju upornim tabuiziranjem pojma smrti.

Negiranjem čovjekove osobnosti kao duhovnog bića čija egzistencija ne završava umiranjem tijela, neprihvaćanjem pozitivnih iskustava „tik do smrti“ kod tisuće i tisuće klinički umrlih ljudi, podržava se i održava stalni strah spram smrti.