Kako je nastala knjiga ZEMLJA OZIRISOVA? Izvorna učenja predstavljena u ovoj knjizi u skladu su s trendom koji se pojavio u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, a nastavlja se i u dvadeset i prvom. Na svim kontinentima izvorni čuvari tajni su istupili i predstavili usmenu povijest koja je dugo čuvana u malim, uskim krugovima upućenih. Sva ta učenja pokazala su kako je došlo vrijeme da se njihove priče čuju jer veliki krug dolazi svome kraju, pa je obveza svim ljudima priopćiti izvornu mudrost i znanje kako bi se pripremili za nadolazeće promjene. S tom namjerom iznijet ću što su me naučili u svrhu boljeg razumijevanja našeg stvarnog podrijetla, kako bi bili spremniji bolje se nositi s onim što dolazi. Učenja u ovoj knjizi su jedinstvena i odražavaju stil učenja Abd'El Hakima. Koristeći obje strana mozga, Abd'El Hakim predstavlja fizičke dokaze - arheološke, geološke i filološke - da bi zadovoljio lijevi dio mozga, znanstveni, racionalni um, te budi holističke, eksperimentalne procese desnog mozga, koji prima i prenosi znanje direktno u naše biće. U tome svjetlu, ponudit ću znanstvene dokaze prikupljene na terenu zajedno sa slikama i prepričavanjem osobnih doživljaja da bih predstavio učenje kako je u Sjevernoj Africi jedna napredna civilizacija postojala još prije 10.000 godina. Ova civilizacija, poznata kao drevni Kemit (ne Egipat), sastavljena od domaćih plemena, a ne od kulturno nadmoćnijih autsajdera (zvanih Atlantiđani ili vanzemaljci), posjedovala je sofisticirano znanje i mudrost; to su bili ljudi koji su stvorili Sfingu i piramide koje danas vidimo. Ovi drevni Afrikanci, poznati kao Kemičani, gradili su strukture zvane piramide koje su rabili za proizvodnju, transformaciju, korištenje i prenošenje energije, a sigurno ne kao grobnice za kraljeve. Od svih modernih teorija o gradnji Velike piramide ideje inženjera Christophera Dunna najviše su se približile drevnoj kemitskoj tradiciji. U svojoj knjizi The Giza Power Plant, Dunn predstavlja koncept da je Velika piramida izgrađena kao stroj koji proizvodi energiju. Jedan od glavnih izvora te energije bila je voda ciju su strukturu Kemičani dobro poznavali, a do čega su tek nedavno ponovo došli genijalni ljudi poput Viktora Schaubergera i Johanna Grandera.