Nekoliko poznatih tema, poput "palih anđela" koji su u svijet uveli zlo, mesijanskoga doba, Novoga Jeruzalema, uskrsnuća i posljednjeg suda, prvi su se put pojavile upravo u ovome djelu. Henokova maštovitost, simbolizam i minucioznost u opisivanju viđenja nezemaljskog svijeta, anđela, demona, nebesa i Šeola (pakla), svoj pandan nalazi samo u Otkrivenju. Unatoč tome, ova knjiga nikada nije bila uključena u kanon! Poput svitaka s Mrtvog mora i Knjižnice Nag Hammadi, Knjiga Henokova, kao prijevod etiopskog koptskog izvornika, rijedak je i značajan izvor koji je potisnula rana crkva i koji se dugo smatrao uništenim. Knjigu je 1821. prvi puta preveo Richard Laurence (na engleski jezik), te je doživjela brojna uzastopna izdanja. Hrvatsko izdanje Knjige Henokove prijevod je proširenog engleskog izdanja iz 1883. godine.