Objava e-mailova najuglednijih klimatologa razotkriva da je globalno zatopljenje uslijed ljudskih aktivnosti smišljena laž koju su iskonstruirali vodeći svjetski znanstvenici
Piše Philip Coppens © 2009
Razotkrilo se da je globalno zatopljenje uslijed ljudskih aktivnosti smišljena laž koju su iskonstruirali vodeći svjetski znanstvenici. Kada je 17. studenog 2009. godine haker provalio u računalo koje koristi Odjel za klimatska istraživanja (CRU) Sveučilišta East Anglia – na kojem se čuva jedna od četiri baze podataka o globalnoj temperaturi – i zatim na internetu objavio zip-datoteku od 61 megabajta koja je sadržavala 160 megabajta podataka o promjeni klime, posljedice tog 'curenja' podataka bacile su najružnije moguće svjetlo na modernu znanost. Doista, kontroverzni australski novinar Andrew Bolt okarakterizirao je prijevaru “najvećom u suvremenoj znanosti.”1 Ona to i jest.
Britanski autor, politički savjetnik i nasljedni plemić Christopher Monckton otišao je tako daleko da je upletene znanstvenike prozvao prodavačima zmijskog ulja, profiterima i varalicama – “varalice koje su svoja nedjela činili na trošak britanskih i američkih poreznih obveznika.”2 Monckton je znanstvenike prijavio britanskom povjereniku za informacije te od njega zatražio da istraži njihova djela i, smatra li to uputnim, kazneno goni.
Odjel za klimatska istraživanja (CRU) - koji je osnovan 1972. godine i koji na prikupljanju podataka o globalnim temperaturama surađuje s britanskim centrom za istraživanje klimatskih promjena“Met Office Hadley” - uhvaćen je u promicanju laži. U 1.079 poruka e-pošte i 3.000 dokumenata koji su hakirani iz CRU-ovog računala, od kojih neki potječu od vodećih znanstvenika koji se bave klimatskim promjenama, nalaze se jasni dokazi o uroti, tajnom dogovaranju i potencijalno nezakonitom prikrivanju neugodnih informacija, kao i o organiziranom odupiranju razotkrivanju, svjesnom plasiranju manjkavih dokaza i manipuliranju podacima.
U jednom e-mailu, datiranom 16. studenog 1999. godine, direktor CRU-a profesor Phill Jones je napisao: “Upravo sam završio trik koji je Mike upotrijebio u časopisu Nature, s povećavanjem stvarnih temperatura svakom nizu u posljednjih dvadeset godina (tj. od 1981. nadalje, op.a.) i od 1961. godine za Keithov niz kako bih sakrio pad.”3,4 E-mail potvrđuje da su se podaci mijenjali kako bi išli u prilog klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja uslijed ljudske aktivnosti. Kada su ga suočili s tom izjavom Jones je porekao da je manipulirao podacima i inzistirao je na tome da je njegov komentar pogrešno protumačen. Rekao je da je riječ “trik” upotrijebio u smislu “pametnog postupka”. Jones se u međuvremenu povukao s položaja direktora dok se ne dovrši nezavisna istraga o optužbama.
U skandal je upleten i dr. Kevin Trenberth, pročelnik Odjela za analizu klime američkog Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja u Boulderu, u saveznoj državi Colorado. Na internet su postavljena 102 njegova e-maila. U jednom od e-mailova, datiranom 12. listopada 2009. godine, Trenberth je navodno napisao: “ Činjenica je da ne možemo objasniti trenutni izostanak zatopljivanja i to je tragično.”5 — jasno priznanje da glavni zagovornik globalnog zatopljenja u stvari nema pravih dokaza kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje. No, kada su ga zamolili za komentar, rekao je da je do hakiranja zapravo došlo kako bi skeptici mogli potkopati znanstveni konsenzus o antropogenim klimatskim promjenama! Priča o sovi i sjenici...
'Curenje' informacija iz CRU-a nije jedini takav slučaj. Posljednjih godina pojavili su se slični izvještaji o neznanstvenim metodama koje prakticira NASA. Kada je kritičar globalnog zatopljenja Stephen McIntyre u temperaturnim podacima NASA-inog Instituta za svemirska istraživanja Goddard (GISS) pronašao ozbiljne pogreške koje ruše zaključke o globalnom zatopljivanju, neki pristaše globalnog zatopljenja brzo su istaknuli da je ta pogreška nevažna u široj slici.6
Međutim, prave posljedice te pogreške sažeo je atmosferski fizičar Fred Singer: “Promjena podataka o povijesti klime koja se nedavno dogodila u NASA-inom Institutu za svemirska istraživanja Goddard (GISS) dramatično mijenja raspravu o globalnom zatopljenju. Pa ipak, ravnatelj GISS-a James Hansen nije o tome izdao službeno priopćenje, i to se nije znalo sve dok u srijedu 11. kolovoza 2007. nije došlo do otkrića urednika bloga “Climate Audit” Stevea McIntyrea.”7
Doista, dok zagovornici ideje o antropogenom globalnom zatopljenju posebno spremno koriste sve vremenske anomalije klimatskih promjena kako bi se obranili od kritika zbog neznanstvene metodologije – ako ne i čiste znanstvene prijevare – isto tako spremno tvrde da su žrtve goleme zavjere.
Al Gore i polarni medvjedi
Stvar je u tome da je “konsenzus” o globalnom zatopljenju bio opasna koluzija znanosti, politike i medija u širenju suvremenog mita – mita da smo mi odgovorni za globalno zatopljenje. Pa ako možda i jesmo odgovorni, činjenica je da znanost to ne može dokazati.
Fotografija dva polarna medvjeda koji se drže za santu leda koja se otapa jedna je od najupečatljivijih slika u toj kampanji. Koristio ju je bivši američki potpredsjednik Al Gore tijekom svojih predavanja pod naslovom Neugodna istina kako bi naglasio opasnost u kojoj se svijet već nalazi. Novinarka Carole Williams izvijestila je8 da je fotografiju u kolovozu 2004. godine blizu obale Aljaske snimila Amanda Byrd, tada poslijediplomska studentica morske biologije. Kao što je Byrd rado istaknula, medvjedi nisu bili u opasnosti budući da su bili vrlo blizu obali (polarni medvjedi mogu plivati 160 kilometara). Njezin je cilj više bio da fotografira “led isklesan vjetrom” nego medvjede. No, fotografiju je kopirao jedan drugi član posade i kasnije je proslijedio ekološkoj udruzi Environment Canada. Zatim ju je spremno preuzela propagandna mašinerija globalnog zatopljenja, poglavito Al Gore, koji je tvrdio: “Njihovo stanište se otapa... ove predivne životinje doslovno se tjera u izumiranje.”9 Iskreno, za vrijeme snimanja fotografije polarni medvjedi nisu bili ni u kakvoj nevolji.
Mora se reći da situacija uopće nije tako teška kakvom je Gore i društvo pokušavaju prikazati. Godine 2007. izviješteno je da se otapaju polarne kape. I otapale su se... međutim brojke američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu pokazale su da se godinu kasnije gotovo sav “izgubljeni” led vratio.10 Dakle, površina leda koja se je smanjila s trinaest milijuna četvornih kilometara u siječnju 2007. godine na samo četiri milijuna u listopadu 2007. godine nekoliko mjeseci kasnije gotovo se je u cijelosti vratila na svoju početnu razinu. U stvari, brojke iz 2008. godine pokazale su da je na antarktičkom ledenom grebenu bilo gotovo za trećinu više leda nego što je to uobičajeno za to doba godine.11 O tome se nije gotovo ništa izvještavalo.
Christopher Horner, autor knjige The Politically Incorrect Guide to Global Warming and Environmentalism12 (Politički nekorektan pogled na globalno zatopljenje i ekologizam), tvrdi da priča s Alom Goreom ima i svoju skrivenu pozadinu. Tvrdi da je energetska korporacija Enron kroz osobne kontakte s potpredsjednikom Goreom i predsjednikom Clintonom, kao i uz široku potporu Pokreta zelenih, pokušala iskoristiti problem globalnog zatopljenja i na njemu zaraditi desetke milijardi dolara. Prema Horneru, čimbenik koji je doprinio slomu Enrona bila je nespremnost Sjedinjenih Država da se upuste u tu opasnu igru. Osim toga, možda će vas iznenaditi da su prvi čovjek Enrona Ken Lay i izvršni direktor British Petroleuma John Browne 1997. godine imali sastanke u Bijeloj kući s potpredsjednikom Goreom i predsjednikom Clintonom. Njihov plan je bio da osiguraju da Sjedinjene Države pristanu na Protokol iz Kyota. Da, dobro ste pročitali. British Petroleum je želio da Sjedinjene Države potpišu Protokol iz Kyota. Zašto? Poštivanje Protokola nametnulo bi velike troškove američkoj energetskoj industriji i svima onima koji koriste energiju – poput vrlo velikog skrivenog poreza. I Enron i British Petroleum zaradili bi milijarde dolara od tog skrivenog poreza koji bi se naplaćivalo američkim građanima.
Dakle, Ala Gorea mnogi bi mogli smatrati čovjekom koji je otkrio istinu koju je Bushova administracija pokušavala sakriti. Doista, na činjenicu da Bush nije bio spreman podržati ideju o globalnom zatopljenju i Protokol iz Kyota dugo se gledalo kao na dokaz da globalno zatopljenje mora biti stvarno! No, kada se radi o klimatskim promjenama, Gore bi mogao biti daleko veći zlikovac od Busha.
Američki klimatolog dr. Robert Durrenberger je izjavio: “Al Gore me je vratio u borbu. Potaknuo me da se ponovno počnem baviti klimatološkim istraživanjima. Zbog svih dezinformacija o klimatskim promjenama koje šire Al Gore i vojska njegovih sljedbenika smatram da pravi klimatolozi moraju pomoći javnosti da shvati bit problema.”13
A gdje da čovjek nađe “prave klimatologe”?
Znanstvenici kritični prema konsenzusu
U srednjovjekovnim vremenima postojao je “znanstveni konsenzus” da je Zemlja ravna. Danas postoji “znanstveni konsenzus” da je globalno zatopljenje činjenica. No, da bi se ostvario taj konsenzus vršili su se napadi na osobnoj razini, zahtijevalo se ukidanje financiranja skeptika i tako dalje.
Čini se da je takva praksa zastrašivanja bila potrebna da bi se održala fikcija.
Biblija konsenzusa o globalnom zatopljenju je Izvješće o procjeni promjene klime UN-ovog Međuvladinog panela o promjeni klime (IPCC) u kojem je 2007. godine navedeno da bi do 2100. godine prosječne površinske temperature mogle narasti za 1,1°C do 6,4°C u odnosu na razine iz razdoblja od 1980.-1999. godine. Uočite riječ “mogle”. Također, u izviješću se tvrdi da će samo u sljedećih dvadeset godina globalna klima zatopliti za oko 0,2°C stupnja po desetljeću.
No, dr. Fred Seitz je u Wall Street Journalu (od 12. lipnja 1996.) istaknuo da već postoje ozbiljni problemi s Drugim izvješćem o procjeni promjene klime (SAR) UN-ovog IPCC-a koji je objavljen 1995. godine. Seitz je napisao:“Ovaj izvještaj IPPC-a je, poput svih drugih, toliko cijenjen zato što je stručno recenziran. To jest, pročitalo ga je, raspravljalo o njemu, modificiralo ga i odobrilo međunarodno tijelo stručnjaka. Ti znanstvenici su stavili svoje uglede na kocku. Međutim, ovaj izvještaj nije ono što se čini – to nije verzija koju su odobrili znanstvenici koji su kao autori navedeni na naslovnoj stanici. U mojih više od šezdeset godina u američkoj znanstvenoj zajednici, uključujući godine na mjestu predsjednika Nacionalne akademije znanosti i Američkog društva za fiziku, nikad nisam vidio veću korupciju procesa recenziranja od događaja koji su doveli do ovog IPCC-ovog izvješća.”14
Drugi, kraći IPCC-ov dokument pod naslovom “Sažetak za donositelje politike” (SPM) nije bio u suglasju s onim što su stotine znanstvenika naveli u Drugom izvješću. Seitz je ustvrdio da je u Sažetku, bez njihovog znanja i odobrenja, iskrivljeno prikazano ono što su rekli znanstvenici.
Profesor Edward Wegman, koji je bio zamoljen da arbitrira u raspravi oko takozvanog grafikona “hokejska palica” – jednog od glavnih grafikona koji koriste pristaše ideje o antropogenom globalnom zatopljivanju –identificirao je četrdeset i dvoje ljudi koji su zajedno objavljivali i jedni drugima recenzirali znanstvene radove. Ukratko, to je bila interesna zajednica koja je radila na promicanju sebe i svojih kolega istomišljenika.
Znanstvenici koji su skeptični prema globalnom zatopljenju uslijed čovjekovih aktivnosti tvrde da brojni kolege dijele njihove poglede, ali da se boje progovarati o njima u javnosti. “Mnogi moji kolege s kojima sam razgovarao dijele to stajalište i obavještavaju me o nemogućnosti... da objave svoj skepticizam u znanstvenim odnosno javnim medijima”, rekao je dr. Nathan Paldor, atmosferski znanstvenik i profesor dinamičke metereologije i fizikalne oceanografije na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, autor više od sedamdeset znanstvenih studija.15
Dr. William Gray, pionir u znanosti sezonskog predviđanja uragana, dijeli njegovo uvjerenje i tvrdi da ljudi nisu odgovorni za zagrijavanje Zemlje. “Ispiremo mozak svojoj djeci”, rekao je Gray, dugogodišnji profesor na Colorado State University. “Djeca idu gledati Goreov film i pune im glave svim tim. To je smiješno.” Gray ne poriče fenomen, međutim tvrdi da je za globalno zatopljenje odgovoran prirodni ciklus promjene temperature vode u oceanima – povezan s količinom soli u oceanskoj vodi. Međutim, rekao je, taj isti proces znači da će uskoro započeti razdoblje globalnog zahlađenja koje će trajati nekoliko godina. “Kada se za deset ili petnaest godina osvrnemo unatrag, shvatit ćemo koliko je sve ovo budalasto”, rekao je Gray. “Ljudski utjecaj na atmosferu jednostavno je nedovoljan da bi prouzročio neku veću promjenu u globalnim temperaturama.” Rekao je da su ga njegova uvjerenja učinila autsajderom u popularnoj znanosti. “Smeta mi kada moji kolege znanstvenici ne progovaraju protiv nečega za što znaju da je pogrešno”, rekao je. “No, isto tako znaju da neće dobiti dotacije za svoja istraživanja ako o tome progovore. Ja ne marim za dotacije.”16
Raskrinkan graf “hokejska palica”
Bilo da ih traže znanstvenici ili izvršni direktori naftne industrije, kod prijevare s antropogenim globalnim zatopljenjem stvari se uglavnom vrte oko dobivanja vladinih dotacija. Glavni “reklamni poster” za njihovu ideju je grafikon “hokejska palica” koji je IPCC koristio kako bi pokazao rast globalnog zatopljenja. Taj grafikon je, međutim, također bio predmet manipulacije. Taj grafikon je uključen kao činjenica u Treće izvješće o procjeni promjene klime UN-ovog IPCC-a objavljeno 2001. godine. Izraz “hokejska palica” odnosi se na generalni oblik grafikona globalnih temperatura tijekom prošlih tisuću godina. Grafikon je sastavljen modificiranjem temperaturnih podataka i približnih vrijednosti, a proizveo ga je računalni algoritam. No, detaljna analiza podataka i algoritma koju su proveli Steve McIntyre i ekološki ekonomist dr. Ross McKitrick otkrila je vrlo neprimjerene i neznanstvene postupke u izradi grafikona.
Na primjer, grafikon “hokejska palica” ne pokazuje poznate toplije periode iz “srednjovjekovnog toplog razdoblja” (MWP) prije oko tisuću godina. U tom razdoblju Vikinzi su stoljećima živjeli i bavili se poljoprivredom na Grenlandu. Grafikon također ne prikazuje “malo ledeno doba” između 1350. i 1850. godine. Povijest iz tog doba bilježi padanje snijega u Parizu usred srpnja, ledene festivale koji su se na metar debelom ledu održavali na rijeci Temzi u Londonu, pješačenje ljudi iz Danske u Švedsku preko zaleđenog Baltičkog more, kao i pješačenje ljudi iz Manhattana u New Jersey preko zaleđene njujorške luke.
McIntyre i McKitrick su otkrili da algoritam može proizvesti grafikon u obliku “hokejske palice” i iz tablice nasumičnih brojeva. Uopće nisu bili potrebni valjani podaci o temperaturi; poput neke čarolije – koja dokazuje da postoje laži, potpune laži i statistika.
Jednako tako, dana 6. prosinca 2006. godine geofizičar David Deming sa Sveučilišta Oklahoma dao je dojmljiv iskaz pred američkim Senatom. Posvjedočio je da je, otprilike u vrijeme objavljivanja njegove studije u časopisu Science 1995. godine, primio e-mail od jednog istaknutog istraživača klimatskih promjena u kojem je stajalo: “Moramo se riješiti srednjovjekovnog toplog razdoblja.”17
Niz dopisa koji su procurili iz CRU-a sada potvrđuje da su zagovornici ideje globalnog zatopljenja bili svjesni odsutnosti srednjovjekovnog toplog razdoblja na grafikonu, ali su ga namjerno držali skrivenim, što je dokraja neznanstveni postupak.
Stoga ne treba iznenaditi da su ljudi poput Dennisa Averyja, ekološkog ekonomista, i profesora Freda Singera pregledali rad u kojem je sudjelovalo više od petsto znanstvenika i zaključili da je vrlo dvojbeno da antropogeno globalno zatopljenje postoji. Oni ujedno tvrde da bi porast temperature u stvari mogao biti dobra stvar jer su u prošlosti iznenadna hladna razdoblja ubila dva puta više ljudi nego periodi zatopljenja.
Peticija skeptika prema globalnom zatopljenju
Kada se radi o globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama, čini se da je crno bijelo, a bijelo crno. Godine 1998. dr. Arthur Robinson, ravnatelj oregonskog Instituta za znanost i medicinu, na web-stranicu instituta (www.oism.org) postavio je prvu peticiju skeptika prema globalnom zatopljenju. Peticija je s vremenom privukla 17.000 Amerikanaca s visokoškolskim obrazovanjem iz prirodnih znanosti. Oregonska peticija postala je protuteža mantri “svi znanstvenici se slažu” koju stalno ponavlja društvo koje zagovara ideju antropogenih klimatskih promjena.
Krajem 2007. godine Robinson je izvornim potpisnicima putem e-pošte poslao novi primjerak peticije i zamolio ih da pridobiju nove kvalificirane znanstvenike. Sada popis uključuje približno 31.500 znanstveno kvalificiranih skeptika prema antropogenom globalnom zatopljivanju. Među njima je više od devet tisuća doktora znanosti. Gotovo 31.500 skeptika slučajno je dvanaest puta više znanstvenika od 2.500 znanstvenih recenzenata za koje IPCC tvrdi da oblikuju znanstveni konsenzus.
U svibnju 2008. godine Robinson je održao tiskovnu konferenciju u National Press Clubu u Washingtonu kojoj je slijedio ručak na Capitol Hillu na koji su pozvani kongresnici i njihovi pomoćnici. Ne iznenađuje da ih se nije mnogo odazvalo.
Iako istina možda nije popularna, u Robinsonovoj peticiji navedena je istina: “Nema uvjerljivih znanstvenih dokaza da ljudsko ispuštanje ugljičnog-dioksida, metana ili drugih stakleničkih plinova uzrokuje ili da će u predvidivoj budućnosti uzrokovati katastrofalno zagrijavanje Zemljine atmosfere i poremećaj klime na Zemlji.”18 Točka. Nema uvjerljivih znanstvenih dokaza.
Oregonski kemičar upozorava da se “nijednom drugom velikom znanstvenom problemu nije pristupilo na način na koji je UN pristupio globalnom zatopljivanju.”19 UN je organizirao veliki skup znanstvenika, rekao je Robinson, a zatim je mala skupina autora sažela njihove rasprave u globalni akcijski plan.
No, dodao je, UN nikada nije predočio nikakav dokaz o tome da ljudi zagrijavaju klimu. UN-ov panel kaže da je CO2 postao krivac “procesom eliminacije,” istaknuo je – međutim takav proces nije ni znanstven ni prihvatljiv na sudu.
Igra “cap and trade”
Kada pogledamo dokaze koje koriste zagovornici teze o antropogenom globalnom zatopljenju, činjenica je da su jednako prisutni dokazi da globalno zatopljenje ne postoji. Jedan primjer koji se navodi u prilog globalnog zatopljenja glasoviti je izvještaj ekološke organizacije World Wildlife Fund od 14. ožujka 2005. godine u kojem se tvrdi da su “himalajski ledenjaci jedni od ledenjaka koji se zbog učinaka globalnog zatopljivanja smanjuju najbrže na svijetu”.
No, u časopisu Američkog metereološkog društva Journal of Climate od rujna 2006. godine objavljeno je da “na Himalaji ledenjaci rastu, što zbunjuje katastrofičare globalnog zatopljenja koji su nedavno tvrdili da se ledenjaci smanjuju i da je za to krivo globalno zatopljivanje.”
Novinska agencija Reuters 6. studenog 2001. godine izvijestila je da bi “zbog klimatskih promjena najviša afrička planina do 2015. godine mogla izgubiti svoju trajnu ledenu kapu i snijeg, što bi ugrozilo već oskudnu opskrbu vodom, rekla je ekološka skupina Greenpeace.” Međutim, u članku znanstvenog časopisa Nature od 23. studenog 2003. godina navedeno je: “Premda je primamljivo za gubitak leda okriviti globalno zatopljenje, istraživači smatraju da je deforestacija u podnožju planine vjerojatniji krivac.”
Nedavno su se pojavila upozorenja da globalno zatopljenje uzrokovano ljudskim aktivnostima prijeti otapanjem velikog dijela ledenog pokrova na Grenlandu i da bi to moglo dovesti do katastrofe. Međutim, istraživači su u srpnju 2007. godine izvijestili da je Grenland prije otprilike pola milijuna godina bio zelen, prekriven šumama.20 Koga bi trebali okriviti za taj trend zatopljenja?
Pisac i filmski redatelj Michael Crichton bio je prvi koji je ekologizam nazvao religijom. Učinio je to u svom govoru 2003. godine,21 međutim svijet je od tada brzo nastavio dalje i sljedbenici tog vjerovanja sada ga drže u šakama.
Tužna je činjenica da je problem naše klime sveden na raspravu o emisijama ugljičnog-dioksida uzrokovanih ljudskim djelovanjem, a ona je pak svedeno na sustav “cap and trade” (sustav ograničavanja emisija i trgovanja s kvotama emisija; op. prev.) koji ne rješava problem, no omogućava političarima oporezivanje velikih zagađivača – koji su često slabo razvijene zemlje, čija se infrastruktura zasniva na mehanizaciji koja je zastarjela i stoga više zagađuje.
Čak je i jedan od glavnih promicatelja teze o antropogenom globalnom zatopljivanju, dr. James Hansen – čovjek upleten u “Climategate” – zgrožen time što je problem sveden na sustav “cap and trade” te je prije summita o klimatskim promjenama u Kopenhagenu 2009. godine istaknuo: “Oni tamo prodaju indulgencije. Razvijene zemlje u osnovi žele nastaviti po starom, nadajući se da će dobiti oprost dajući male svote novca državama u razvoju. Oni to čine u obliku kompenzacija i fondova za prilagodbu.”22
Svrha summita u Kopenhagenu bila je da političari na temelju tih “činjenica” objave novi oblik ekonomije zasnovane na antropogenom globalnom zatopljenju, konkretno sustav “cap and trade”.
Na njihovu žalost, afera “Climategate razotkrila je znanstvene obmane na kojima se trebao temeljiti taj novi oblik ekonomije”. To znači da su međunarodni političari bili prisiljeni otići iz danske prijestolnice bez da su svijetu predstavili svoju novu omiljenu igračku. Nameće se pitanje: koliko dugo će se nastaviti s njom igrati na polju međunarodne politike? Hoće li je pokušati ponovno lansirati ili će je jednostavno napustiti kako bi napravili mjesta za novu igračku?
Bilješke
1. http://blogs.news.com.au/heraldsun/andrewbolt/
4. “Mike” je klimatolog profesor Michael E. Mann s Pennsylvania State University, tvorac zloglasnog grafikona temperatura “hokejska palica”; spomenuti "trik" odnosi se na studiju, čiji su autori Mann et al., objavljenu u časopisu Nature od 23. travnja 1998, u kojoj je zaobiđen problem uobičajenog prikazivanja podataka o temperaturama; “Keith” je dendroklimatolog profesor Keith Briffa, zamjenik ravnatelja CRU-a i glavni autor ključne studije o podacima iz godova drveća koja je objavljena u broju časopisa Nature od 12. veljače 1998. godine.
8. http://www.newswithviews.com/Williams/carole7.htm
11. http://tinyurl.com/y9gg59u
12. Horner, Christopher, The Politically Incorrect Guide to Global
Warming and Environmentalism, Regnery Publishing, Inc.,
Washington, DC, 2007
13. http://tinyurl.com/yextbt2
14. http://www.sepp.org/Archive/controv/ipcccont/Item05.htm
15. http://tinyurl.com/ydkzsgm
16. http://tinyurl.com/ycd3gnz
17. http://epw.senate.gov/hearing_statements.cfm?id=266543
18. http://www.oism.org/pproject/
19. http://www.canadafreepress.com/index.php/article/3214
20. http://tinyurl.com/ybbolqo
21. http://tinyurl.com/yexhvov